HRVAT
Na oven mestu, kade ja sad sedin,
otkuda Cres, Učku i Kvarner vidin,
stal je jedanput Hrvat.
Z motikun va jedne,
a z mlaton va druge ruke;
kraj njega žena i puno dice,
ravan mu hrbat.
Si bosi, va halje obučeni,
od sunca opaljeni,
oca pobožno gljedaju, stoje.
Gljeda Hrvat to more,
to široko polje
i govori: ”Ovo je moje!”
Tu ću ja, kamik po kamik, dom svoj storit,
i crikvicu miću, kade ću Boga molit;
z vinon i kruhon gosta dočekat,
maču i ognju simo nen dat.
Od kamenja ću njivu oslobodit,
jednu pa drugu gromaču storit.
Sadit ću na lehe kapuz i bob,
samo toj zemlje bit ću ja rob
Kozu i ovcu ja ću imet
i još dičine donest na svet,
da čuvaju ovu zemlju dat in zavet!
Marijan Knez
blic hr 